La vie est belle quand tu parles français! S tom tvrdnjom bi se govornici francuskog jezika itekako složili, pogotovo stoga što je francuski drugi najčešći strani jezik koji se uči u školama. Govori ga oko 80 milijuna stanovnika, najviše u Francuskoj, ali i u drugim europskim državama (Belgija, Švicarska) kao i u nekadašnjoj francuskoj prekomorskoj koloniji Kanadi te afričkim zemljama pa ukupno ima oko 150 milijuna frankofona. Iako je drugi po broju govornika među romanskim jezicima (iza španjolskog), francuski jezik je i dalje, geopolitički gledano, jedan od najznačajnijih jezika, a taj status je uživao stoljećima kada je bio glavni jezik kulture i simbol obrazovanja.

Povijest francuskoga jezika

Francuski jezik je romanski jezik iz galoromanske podskupine jezika. Razvio se iz vulgarnog latinskog (posljedica kolonizacije Rimljana) pod utjecajem keltskih jezika koji su se govorili u Galiji (sadašnjoj sjevernoj Francuskoj). Kada su se granice Carstva srušile, a Galija pala u ruke Franaka (germanskog naroda), vulgarni latinski bio je još više razblažen dijalektima iz različitih regija. Kao što je primijećeno, Franci su nametali svoje modele i obrasce upotrebe vulgarnog latinskog i to objašnjava zašto je francuski jezik toliko različit od drugih romanskih jezika. Francuski je postao međunarodnim jezikom Europe u vrijeme vladavine Louisa XIV. (17. stoljeće). Bio je najvažniji diplomatski jezik od 17. stoljeća do polovice 20. stoljeća kada je engleski preuzeo ulogu međunarodnog jezika.

Francuski jezik – izgovor i abeceda

Francuska abeceda koristi latinične znakove, a ukupno ima 26 slova i to su:

A a /a/, B b /be/, C c /se/, D d /de/, E e /e/, F f /ef/, G g /že/, H h /aš/, I i /i/, J j /ži/, K k /ka/, L l /el/, M m /em/, N n /en/, O o /o/, P p /pe/, Q q /ku/, R r /er/, S s /es/, T t /te/, U u /u/, V v /ve/, W w /dublve/, X x /iks/, Y y /igrek/, Z z /zed/

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org