Rumunjski jezik (ISO 639-3: ron; točnije, dačkorumunjski) najrašireniji je i, po broju govornika, najsnažniji iz grane istočnoromanskih jezika. Materinski je jezik za oko 20 milijuna ljudi u Rumunjskoj, a govori se i u Moldaviji.

Povijest rumunjskog jezika

Prostor Rumunjske je u klasično doba bio naseljen plemenima indoeuropskih Dačana. Dokazi upućuju da je u idućih 165 godina došlo do značajne kolonizacije iz ostatka Rimskog Carstva pa vulgarni latinski postaje uobičajen jezik u upravi i trgovini. Znanstvenici se spore oko toga jesu li današnji Rumunji potomci onih koji su zajedno s rimskim legijama napustili ovo područje i naselili se južno od Dunava ili pak onih koji su odlučili ostati.

Zbog svoje zemljopisne izoliranosti, rumunjski jezik je vjerojatno bio prvi koji se odvojio od ostalih govora vulgarnog latinskog, a zbog istog razloga, sve do modernog doba, nije dolazio u kontakt s ostalim romanskim jezicima. Vjeruje se da su se svi dijalekti rumunjskog ujedinili u zajednički rumunjski jezik između 7. i 10. stoljeća. U to je vrijeme na području Rumunjske vrlo jak bizantski utjecaj, a na rumunjski jezik snažno utječu slavenski jezici što se osjeća do danas.

Rumunjski jezik – izgovor i abeceda

Rumunjska je do 1860 koristila ćirilične znakove, te se potom prešlo na korištenje latiničnih znakova, a ukupno ima 30 slova i to su:

A a /a/, Ă ă /ă/, Â â /î, î din a/, B b /be, bî/, C c /ce, cî/, D d /de, dî/, E e /e/, F f /ef, fe, fî/, G g /ge, ghe, gî/, H h /haș, ha, hî/, I i /i/, Î î /î, î din i/, J j /je, jî/, K k /ca, capa/, L l /el, le, lî/, M m /em, me, mî/, N n /en, ne, nî/, O o /o/, P p /pe, pî/, R r /er, re, rî/, S s /es, se, sî/, Ș ș /șe, șî/, T t /te, tî/, Ț ț /țe, țî/, U u /u/, V v /ve, vî/, Z z /ze, zet, zed, zî/

Slova Q /chiu, ky/, W /dublu vu, dublu vî/, X /ics/ i Y /igrec ili i grec/ službeno su u Rumunjskoj abecedi od 1982 iako su se koristili i ranije.

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org