Japanski jezik (ISO 639-3: jpn; 日本語) službeni je jezik u Japanu, a osim toga se govori i u dijelovima Kine i Koreje, koji su dugo bili pod japanskom vlašću, te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil). Danas se japanskim jezikom služi više od 120 milijuna Japanaca i oko milijun japanskih iseljenika u Americi. Na japanskom otočju govore se tri skupine dijalekata, koji se obično dijele na istočne, zapadne i dijalekte otoka Kyushu. Neki dijalekti nisu međusobno razumljivi, no svi govornici japanskoga, osim mjesnim narječjem, vladaju i govornim standardnim jezikom (kyotsu-go), koji se osobito raširio nakon uvođenja obveznog osnovnog školovanja 1873.

Povijest japanskog jezika

Kao i japanski arhipelag, tako i japanski jezik stoji pomalo usamljen i morima odvojen od ostalih civilizacija. Japanski jezik ne sliči nijednom drugom postojećem jeziku. Postoje mnoge teorije o srodnosti s drugim azijskim jezicima (neznalice ga zamjenjuju s kineskim jezikom) ili grupom altajskih jezika u koju su uključeni mongolski, turski i korejski. Nijedna od tih teorija nije znanstveno dokazana, stoga japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima, koji se govore na području Okinawe, spada u japansku jezičnu porodicu. Verzija jezika koji se danas koristi nastajala je postupno tijekom prijašnjih nekoliko stoljeća, a u pisanom se obliku počela ozbiljnije koristiti u drugoj polovici 19. stoljeća. Ako je vjerovati određenoj skupini znanstvenika, japanski jezik je nastao mješavinom jezika starosjedilačkih naroda, Ainu, koji su na japanskom otoku boravili prije nego što su iz Kine i Koreje došli Jamati i sa sobom donijeli kulturno naslijeđe, a i svoj jezik. Pretpostavlja se da su Jamati bili napredniji i da su posjedovali kvalitetnija oruđa i znanja o ratovanju te su stoga potisnuli starosjedioce i osnovali prvu japansku državu.

Japanski jezik – izgovor i abeceda

Japanska abeceda baš i nije abeceda kakvu mi poznajemo, već je to slikovno pismo, tj. sustav hijeroglifa (znakova). Ovaj sustav dijelimo na Hiraganu, kojom se uobičajeno piše u japanskom jeziku, a jedan znak označava određeni slog, i Katakanu, znakove koji Japanci koriste za pisanje stranih riječi.
Hiragana se sastoji od 71-nog znaka, od kojih su 5 samoglasnici, a piše se na sljedeći način:

あ a	い i	う u	え e	お o
か ka	き ki	く ku	け ke	こ ko
が ga	ぎ gi	ぐ gu	げ ge	ご go
さ sa	し shi	す su	せ se	そ so
ざ za	じ ji	ず zu	ぜ ze	ぞ zo
た ta	ち chi	つ tsu	て te	と to
だ da	ぢ ji	づ zu	で de	ど do
な na	に ni	ぬ nu	ね ne	の no
は ha	ひ hi	ふ fu	へ he	ほ ho
ば ba	び bi	ぶ bu	べ be	ぼ bo
ぱ pa	ぴ pi	ぷ pu	ぺ pe	ぽ po
ま ma	み mi	む mu	め me	も mo
や ya		ゆ yu		よ yo
ら ra	り ri	る ru	れ re	ろ ro
わ wa	を wo	ん n/m

きゃ kya	きゅ kyu	きょ kyo
ぎゃ gya	ぎゅ gyu	ぎょ gyo
しゃ sha	しゅ shu	しょ sho
じゃ ja	じゅ ju	じょ jo
ちゃ cha	ちゅ chu	ちょ cho
にゃ nya	にゅ nyu	にょ nyo
ひゃ hya	ひゅ hyu	ひょ hyo
びゃ bya	びゅ byu	びょ byo
ぴゃ pya	ぴゅ pyu	ぴょ pyo
みゃ mya	みゅ myu	みょ myo
りゃ rya	りゅ ryu	りょ ryo

Katakatana se sastoji od sljedećih znakova:

ア a	イ i	ウ u	エ e	オ o
カ ka	キ ki	ク ku	ケ ke	コ ko
ガ ga	ギ gi	グ gu	ゲ ge	ゴ go
サ sa	シ shi	ス su	セ se	ソ so
ザ za	ジ ji	ズ zu	ゼ ze	ゾ zo
タ ta	チ chi	ツ tsu	テ te	ト to
ダ da	ヂ ji	ヅ zu	デ de	ド do
ナ na	ニ ni	ヌ nu	ネ ne	ノ no
ハ ha	ヒ hi	フ fu	ヘ he	ホ ho
バ ba	ビ bi	ブ bu	ベ be	ボ bo
パ pa	ピ pi	プ pu	ペ pe	ポ po
マ ma	ミ mi	ム mu	メ me	モ mo
ヤ ya		ユ yu		ヨ yo
ラ ra	リ ri	ル ru	レ re	ロ ro
ワ wa	ヲ wo	ン n/m

キャ kya	キュ kyu	キョ kyo
ギャ gya	ギュ gyu	ギョ gyo
シャ sha	シュ shu	ショ sho
ジャ ja	ジュ ju	ジョ jo
チャ cha	チュ chu	チョ cho
ニャ nya	ニュ nyu	ニョ nyo
ヒャ hya	ヒュ hyu	ヒョ hyo
ビャ bya	ビュ byu	ビョ byo
ピャ pya	ピュ pyu	ピョ pyo
ミャ mya	ミュ myu	ミョ myo
リャ rya	リュ ryu	リョ ryo

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org