O slovačkom jeziku
Slovački jezik (slovenský jazyk ili slovenčina; ISO 639-3: slk) službeni je jezik u Slovačkoj gdje ima oko 5 milijuna govornika, a govori se i u susjednim zemljama – Češkoj, Mađarskoj te Srbiji (u Vojvodini). Pripada zapadnoslavenskoj skupini jezika, kao i češki s kojim dijeli velik dio jezičnih sličnosti.
Povijest slovačkoga jezika
Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u 10.stoljeću. I u razdobljima nakon doseljavanja ugarskih plemena, područja sjeverno od Blatnog jezera imala su južnoslavenski makrodijalekt koji je pokazivao osobine razvitka južnoslavenskih jezika. Prema jugu je bio bliži Južnim Slavenima, prema zapadu, sjeveru i istoku su se te bliskosti gubile. U svezi s time su osobine današnjeg srednjoslovačkog narječja. Kad se prekinula slavenska sveza u Panonskoj nizini, na području današnje Mađarske, ti su se govori odvojili od ostatka Južnih Slavena te od onda pod utjecajem većinskog okružja Zapadnih Slavena primaju zapadnoslavenske osobine. Kao standardni jezik slovački je jezik uspostavljen tek polovicom 19. stoljeća. Od 15. do 17. stoljeća na prostoru današnje Slovačke govorio se češki kao kulturni jezik s mnogim slovačkim osobinama.
Slovački jezik – abeceda i izgovor
Slovačka abeceda koristi latinične znakove, a ukupno ima 46 slova i to su:
A a /a/, Á á /a:/, Ä ä /dugo e/, B b /be/, C c /tse/, Č č /che/, D d /de/, Ď ď /ďé/, DZ dz /dzé/, DŽ dž /džé/, E e /e/, É é /e:/, F f /ef/, G g /ge/, H h /ha/, Ch ch /cha/, I i /i/, Í í /i:/, J j /je/, K k /ka/, L l /el/, ĺ Ĺ /l:/, ľ Ľ /eľ/, , M m /em/, N n /en/, Ň ň /eň/, O o /o/, Ó ó /o:/, Ô ô /u̯ɔ /, P p /pe/, Q q /kve/, R r /er/, Ŕ ŕ /r:/, S s /es/, Š š /eš/, T t /te/, Ť ť /ťe/, U u /u/, Ú ú /u:/, V v /ve/, W w /dvostruko ve/, X x /iks/, Y y /i/, Ý ý /i:/, Z z /ze/, Ž ž /že/
Izgovor možete poslušati ovdje:
* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org