Bjeloruski jezik (ISO 639-3: bel), istočnoslavenski je jezik koji je materinji jezik oko 8 milijuna Bjelorusa. Govori se još i u Rusiji te Ukrajini što je posljedica nekadašnje teritorijalne povezanosti u obliku SSSR-a.

Povijest bjeloruskoga jezika

Razvio se od govora plemena Dragoviča, Radimiča i zapadnih Kriviča. Prema jednome, nedokazanom tumačenju, Bjelorusi su dobili ime po svojoj bijeloj ili sivoj gornjoj odjeći od gruba sukna. Prema drugome, ime se izvodi iz staroruskoga izraza bjelyj: slobodan od davanja (misli se na danak Tatarima, koji Bjelorusi nisu davali kao ostali istočni Slaveni, jer ih Tatari, zahvaljujući nedostupnomu prostoru, nikad nisu pokorili). Starobjeloruski (14.-sredina 16. st.) bio je službeni jezik velikoga vojvodstva Litve. Osnovica današnjega književnog jezika razvila se tijekom 18. st. i temelji se na središnjim govorima. Piše se ćirilicom; od 16. do 19. st. upotrebljavala se i latinica poljskog tipa (djelomice i danas) te arabica (njome su pisali na bjeloruskome domaći Tatari).

Bjeloruski jezik – abeceda i izgovor

Bjeloruska abeceda (azbuka) koristi ćirilične znakove, a ukupno ima 32 slova i to su:

А /A/, Б /Be/, В /Ve/, Г /Ge/, Д /De/, Е /Ye/, Ё /Yo/, Ж /Zhe/, З /Ze/, І /I/, Й /Kratko I/, К /Ka/, Л /El/, М /Em/, Н /En/, О /O/, П /Pe/, Р /Er/, С /Es/, Т /Te/, У /U/, Ў /kratko U/, Ф /Ef/, Х /Kha/, Ц /Tse/, Ч /Che/, Ш /Sha/, Ы /Yeri/, Ь /Meki znak Yeri/, Э /E/, Ю /Yu/, Я /Ya/

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org