Finski jezik (ISO 639-3: fin; suomi ili suomen kieli) pripada ugro-finskoj skupini jezika, točnije baltofinskoj skupini jezika. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj te određen broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, Rusiji (pokrajina Karelija), Estoniji, Litvi i Latviji. Neki smatraju da finski, i drugi s njim povezani jezici, pripadaju skandinavskim jezicima. Ustvari, finski genetički nema nikakve veze sa švedskim ili norveškim. Jedini važni europski jezik koji ima zajedničko porijeklo s finskim je mađarski. Da bismo pojasnili blizinu odnosa među njima, recimo da je finski toliko srodan mađarskom, koliko je engleski, primjerice, srodan albanskom ili ruskom. Najbliži jezici s finskim su baltofinski jezici: estonski, karelski, vespaški, oloneški, ižorski, itd. Govornici finskog mogu razumjeti karelski i donekle estonski.

Povijest finskoga jezika

U razvoju finskog jezika osjetni su germanski (ponajprije švedski) i slavenski (ruski) utjecaji. Pismeni se jezik razvija od 20-ih godina 16.st., a od 1640. taj se jezik stabilizira na jugozapadnoj dijalektnoj osnovici.  Taj tip jezika održao se do 19.st. kada počinje orijentacija na jugoistočne dijalekte i razgovorni jezik. Osnove standardizacije završavaju se 70-ih godina 19. stoljeća i otada se finski standardni jezik razvija evolucijski. Karakterizira ga vrlo izražen purizam, tako da i mnogi najobičniji europeizmi imaju finske zamjene.

Finski jezik – izgovor i abeceda

Od svih dolje navedenih slova, finski jezik ima samo 21 slovo, dok se ostalih 8 (B, C, F, Q, W, X, Z, Å) koriste samo u riječima stranog podrijetla, jer finske riječi nemaju ova slova:

A a /a:/, B b /be:/, C c /se:/, D d /de:/, E e /e:/, F f /æf/, G g /ge:/, H h /ho:/, I i /i:/, J j /ji:/, K k /ko:/, L l /æl/, M m /æm/, N n /æn/, O o /o:/, P p /pe:/, Q q /ku:/, R r /ær/, S s /æs/, T t /te:/, U u /u:/, V v /ve:/, W w /ve:/, X x /æks/, Y y /y:/, Z z /tset/, Å å /o:/, Ä ä /æ:/, Ö ö /ø:/

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org