Slovenski jezik (ISO 639-3: slv) najzapadniji je južnoslavenski jezik kojim se kao materinjim jezikom služi nešto više od dva milijuna Slovenaca u Republici Sloveniji, u kojoj je službeni jezik, te pripadnika slovenske manjine u Koruškoj i Štajerskoj u Austriji, u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici u Italiji te u Porablju u Madžarskoj. Po mnogim je obilježjima slovenski jezik najbliži susjednomu kajkavskom narječju hrvatskog jezika. Iznimno je dijalektalno raščlanjen.

Povijest slovenskoga jezika

Najstariji su pisani spomenici s tipičnim slovenskim jezičnim crtama Brižinski spomenici, pisani latinicom oko 1000. godine. Književni se jezik počeo razvijati u reformacijskom razdoblju potkraj 16.st., utemeljen uglavnom na donjokranjskim i manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Razvoj književnog jezika bio je naglo zaustavljen protureformacijskim nastojanjima te su se tek potkraj 18. i početkom 19.st. ponovno pojavila snažna nastojanja za utemeljenjem suvremenoga slovenskog jezika.

Slovenski jezik – abeceda i izgovor

Slovneska abeceda koristi latinične znakove, a ukupno ima 25 slova, te 5 slova za riječi (imena i nazive) neslovenskog podrijetla: Ć (meki č), Đ (meki dž), Q (ku), W (dupli ve), X (iks), i Y (ipsilon). Izgovor je gotovo identičan izgovoru u hrvatskom jeziku.

A a /a/, B b /be/, C c /ce/, Č č /če/, D d /de/, E e /e/, F f /ef/, G g /ge/, H h /ha/, I i /i/, J j /je/, K k /ka/, L l /el/, M m /em/, N n /en/, O o /o/, P p /pe/, R r /er/, S s /es/, Š š /eš/, T t /te/, U u /u/, V v /ve/, Z z /ze/, Ž ž /že/

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org