Kineski jezik (ISO 639-3: zho), najgovoreniji je jezik na cijelom svijetu kojim govori više od 1/8 svjetskog stanovništva. Pripada grupi sinotibetske jezične porodice, a naziva se i mandarinski jezik. Kineski standardni jezik, koji se naziva putonghua, temelji se na pekinškom narječju, ali sadrži i neke elemente drugih narječja. Najviše se govori u Kini, ali i u ostalim azijskim državama kao što su Tajvan, Vijetnam, Koreja, Malezija, Filipini i sl.

Da još jednom naglasimo, prvi je jezik svijeta po broju govornika i jezik jedne od najznačajnijih i najdugotrajnijih civilizacija istočne Azije i svijeta, u prošlosti od davnina međudržavni jezik te upravni i kulturni jezik u zemljama jugoistočne Azije. Kinesko pismo, jedino ideografsko pismo koje je do danas ostalo u uporabi, glavni je čimbenik i jamstvo svekineskoga jezičnog jedinstva.

Povijest kineskog jezika

Povijest kineskog jezika može se pratiti tijekom gotovo četiri tisućljeća. Prva su svjedočanstva tekstovi urezani na jelenskim kostima i onda na oklopima kornjača između 18. i 14.. st. pr. Kr., a poslije dolaze i zapisi na bronci i keramici. Povijest kineskog jezika obično se dijeli na arhaično razdoblje (19./18.. st. pr. Kr. do 100. god.; u tom su se razdoblju pojavili prvi književni spomenici; potkraj arhaičnoga razdoblja neki izdvajaju staro razdoblje: doba dinastije Han, od 206. pr. Kr. do 9. te od 25. do 220); srednje razdoblje od god. 100. do 1200 (za dinastije Tang; 618–907. snažni su indijski i srednjoazijski utjecaji) i moderno razdoblje od 1200. do danas. Ta se razdoblja odlikuju razlikama fonetskoga reda u afiksima (fonetizam starijih faza rekonstruiran je  pomoću tablica rima koje su se sastavljale od 6. st., bilježenja posuđenica iz sanskrta te kinesko-korejskoga, kinesko-japanskoga i kinesko-vijetnamskoga čitanja, kao i analize korejskih, japanskih i vijetnamskih posuđenica iz kineskoga.

Kineski jezik – izgovor i abeceda

Kinesko pismo ima 6 vrsta znakova. Najelementarnija pismena su piktogrami (slikopismena), a najveći broj pismena sastoji se od elementa koji približno pokazuje značenje (ključ, radikal) i elementa koji približno pokazuje izgovor (fonetik). Danas je u upotrebi ne više od nekih 7000 pismena, ali s poznavanjem 3000 pismena mogu se čitati novine. Kineska latinična abeceda (pinyin), oblikovana i odobrena 1958. godine, sastoji se od 26 slova i ima ulogu pomoćnog pisma za bilježenje standardnog izgovora.

Mali dio kineskog znakovnog jezika:

Pinyin, kineska latinična abeceda, izgovor: