Poljski jezik (polj. język polski; ISO 639-3: pol) službeni je jezik u Poljskoj gdje ga govori više od 36 milijuna ljudi, a još ima i više od 14 milijuna govornika izvan Poljske, najviše u Češkoj, Slovačkoj i Bjelorusiji s kojima dijeli i pripadnost zapadnoslavenskoj skupini jezika, a još se može čuti i u Litvi, te u raznim dijelovima svijeta gdje žive Poljaci raseljeni tijekom II. sv. Rata. Dodatna je zanimljivost što Poljski jezik ima više od 12 narječja.

Povijest poljskog jezika

Najstariji poznati primjer pisanog poljskog je rečenica koju je navodno izgovorio Čeh govoreći svojoj ženi Poljakinji. Zapisao ju je njemački monah unutar latinskog teksta, a nalazi se u povijesti Cistercijanskog samostana u niskosilezijskoj pokrajini. U razvoju poljskog jezika odlučujuću je ulogu imalo formiranje poljske države i prihvaćanje kršćanstva. Poljski književni jezik razvija se od 15. st. na osnovama velikopoljskog i malopoljskoga dijalekta; od velikog su utjecaja bila književna djela napisana na poljskom te uloga grada Krakova kao sveučilišnog središta

Poljski jezik – izgovor i abeceda

Poljska je abeceda se piše latiničnim pismom i slična je hrvatskoj, a sastoji se od 32 slova:

A a /a/, Ą ą /ao/, B b /be/, C c /ce/, Ć ć /će/, D d /de/, E e /e/, Ę ę /em/, F f /ef/, G g /ge/, H h /ha/, I i /i/, J j /jot/, K k /ka/, L l /el/, Ł ł /eel/, M m /em/, N n /en/, Ń ń /ejn/, O o /o/, Ó ó /ou/, P p /pe/, Q q /kju/, R r /er/, S s /es/, Ś ś /eš/, T t /te/, U u /u/, V v /ve/, W w /vu/, X x /iks/, Y y /ipsilon/, Z z /ze/, Ź ź /zjed/, Ż ż /žed/

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org