O latvijskom (letonskom) jeziku

Latvijski ili letonski jezik, (ISO 639-3: lav; letonski jezik, latv. latviešu valoda), je službeni jezik u Latviji kojim govori 1,7 milijuna Latvijaca, te još više od 300000 govornika u drugim zemljama, najviše u SAD-u, preko 100000, a potom u Irskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi i drugim zemljama. Latvijski jezik pripada istočno-baltičkoj podgrupi baltičkih jezika u indoeuropskoj jezičnoj skupini.

Povijest latvijskog jezika

Latvijski je jedan od dva živuća istočnobaltička jezika. Nasuprot litavskom, latvijski nije sačuvao mnogo arhaičnih oblika. Istraživanja pokazuju da su baltički jezici bili već odvojena grana indoeuropskih jezika u 10. stoljeću stare ere. Istočnobaltički jezici su se odvojili od zapadnobaltičkih (ili jednostavno baltičkih) oko 5. stoljeća. Litavski i latvijski su se započeli razdvajati poslije 9. stoljeća, iako su još dugo vremena bili dva dijalekta istog jezika. Letonski (latvijski) se kao poseban jezik pojavio u 16. stoljeću. Najstariji pisani tekstovi na letonskom su prijevod crkvenih himni.

Najbliži rođaci baltičkim jezicima su slavenski jezici. Postoje 3 dijalekta u latvijskom: livonijski, latgalijanski i srednji dijalekt. Srednji dijalekt je osnova književnog jezika.

Latvijski (letonski) jezik – izgovor i abeceda

Latvijska (letonska) abeceda sadrži 33 slova od kojih 6 dugih i 4 kratka samoglasnika:

A a /a/, Ā ā /a:/, B b /b:/, C c /c:/, Č č /ch:/, D d /d:/, E e /e/, Ē ē /e:/, F f /f:/, G g /ga:/, Ģ ģ /gj:/, H h /h:/, I i /i/, Ī ī /ii/, J j /j:/, K k /ka:/, Ķ ķ /ke:/, L l /l:/, Ļ ļ /lj:/, M m /m:/, N n /n:/, Ņ ņ /nj:/, O o /o/, P p /p:/, R r /r:/, S s /s:/, Š š /sh:/, T t /t:/, U u /u/, Ū ū /uu/, V v /v:/, Z z /z:/, Ž ž /zh:/

Izgovor možete poslušati ovdje:

podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org