Češki jezik (ISO 639-3: ces; čeština ili český jazyk) je nacionalni jezik Češke, gdje ga govori više od 9 milijuna ljudi. Pripada zapadnoslavenskoj skupini jezika, a osim u Češkoj intenzivno ga govori najbrojnija češka dijaspora u SAD-u, kao i u drugim europskim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

Povijest češkoga jezika

Češki se jezik oblikovao na srednjočeškoj osnovici (govoru Praga i šire okolice) koja je u 16. st. postala kulturni interdijalekt. Naslanjajući se na crkvenoslavensko-glagoljsku baštinu, oživljenu dolaskom hrvatskih glagoljaša u Prag (1347.), i na literaturu predstandardnoga razdoblja, češko jezikoslovlje počinje se razvijati od osnutka Karlova sveučilišta 1348. Tada u češki jezik ulaze dijakritički znakovi (kvačice) koje je kasnije i u hrvatski jezik uveo Ljudevit Gaj.

Česki jezik je standardiziran u 15. stoljeću.

Češki jezik – abeceda i izgovor

Češka abeceda koristi latinične znakove, a ukupno ima 42 slova i to su:

A a /a/, Á á /a dugo/, B b /bae/, C c /tse/, Č č /che/, D d /de/, Ď ď /de/, E e /eh/, É é /uh dugo/, Ě /e/, F f /eff/, G g /ge/, H h /Ja/, Ch ch /ha/, I i /i/, Í í /i dugo/, J j /ye/, K k /ka/, L l /l/, M m /uh/, N n /hr/, Ň ň /hr/, O o /o/, Ó ó /oh dugo/, P p /pe/, Q q /kve/, R r /er/, Ř ř /erzh/, S s /es/, Š š /jasen/, T t /te/, Ť ť /oni/, U u /y/, Ú ú /imati dugo/, Ů ů /y sa krugom/, V v /ve/, W w /dvostruko ve/, X x /x/, Y y /gore/, Ý ý /duži nivo/, Z z /z/, Ž ž /zet/

Izgovor možete poslušati ovdje:

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org