O albanskom jeziku
Albanski jezik (ISO 639-3: sqi) je indoeuropski jezik koji nema utvrđenih bližih srodnika i sam za sebe tvori posebnu granu unutar indoeuropske porodice. Domaći naziv za jezik (shqip: albanski, gjuha shqipe: albanski jezik) vrlo je vjerojatno u vezi s pridjevom/prilogom shqip: jasan, jasno, i glagolom shqiptoj: govoriti razgovijetno, razumljivo. Njime danas govori više od 6 milijuna ljudi, od toga oko 3 milijuna u Republici Albaniji, gdje je govorni i službeni jezik, blizu 2 milijuna na Kosovu (gdje je službeni jezik uz srpski i govorni jezik većine stanovništva), od 380 000 do 450 000 ljudi u Makedoniji (osobito u sjeverozapadnom dijelu), gdje je službeni, uz makedonski. Svemu tomu treba dodati mnogobrojno albansko iseljeništvo, osobito u SAD-u i zemljama EU-a. Albanski ima više dijalekata, koji se okupljaju u dvije velike skupine: toskičku ili toskijsku južno od rijeke Shkumbini i gegijsku sjeverno od te rijeke.
Povijest albanskoga jezika
Do danas nije razriješeno u kakvim je vezama albanski jezik sa starim jezicima Balkanskoga poluotoka. Većina albanskih lingvista inzistira na tome da je albanski jezik nastavak ilirskoga, ali se o ilirskome toliko malo zna da je to teško dokazati (albanski jezik pripada satemskoj skupini indoeuropskih jezika, a za ilirski se to ne može jasno dokazati). Za druge je albanski jezik nastavak tračko-dačkoga (koji pripada satemskoj skupini), a dokaz tomu bilo bi među ostalim i to što albanski i rumunjski u svojem rječniku imaju nekoliko desetaka zajedničkih starih predromanskih i predslavenskih elemenata. Albanski se u prošlosti zapisivao latinicom (kod katolika na sjeveru), grčkim alfabetom (kod pravoslavnih na jugu), prilagođenim arapskim pismom (kod muslimana) i nešto rjeđe ćirilicom, ali je nakon 1909. (nakon kongresa u Ohridu) definitivno prevladala latinica.
Albanski jezik – izgovor i abeceda
Albanska abeceda ima 36 slova: a, b, c, ç, d, dh, e, ë, f, g, gj, h, i, j, k, l, ll, m, n, nj, o, p, q, r, rr, s, sh, t, th, u, v, x, xh, y, z, zh.
Albanska abeceda čita se otprilike slično kao i hrvatska, uz par iznimaka:
-y se čita kao njemačko ü ili francusko u
-x se čita kao talijansko z u zero, azzuro
-xh se čita kao dž
-gj se čita kao đ
-ç se čita kao č
-q se čita kao ć
-ë se čita kao francusko e ili tursko ı (tzv. poluglasnik)
-sh se čita kao š
-zh se čita kao ž
-dh se čita kao englesko th
-l se čita kao lj
-ll se čita kao l
Izgovor možete poslušati ovdje:
* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org