Norveški jezik (norsk [nɔʃk]; ISO 639-3: nor) pripada germanskoj skupini jezika,i to sjevernogermanskoj te nordijskoj podskupini. Govori ga oko 4,5 milijuna ljudi u Norveškoj te oko milijun ljudi van Norveške.

Povijest norveškog jezika

Norveški jezik vuče svoje podrijetlo iz prasjevernogermanskog jezika poznatog i kao staronordijski, a koji se govorio na prostoru Skandinavije u prvih tisuću godina naše ere. Staronordijski se jezik danas može vidjeti u obliku runa na prostoru čitave Skandinavije. Ovaj se jezik s vremenom podijelio na dva narječja zapadnonordijski (norveški: norrønt) i istočnonordijski. Iz zapadnonordijskog su se s vremenom razvili norveški, islandski i farski, dok su se iz istočnonordijskog razvili švedski i danski.

Norveški jezik – izgovor i abeceda

Norveška abeceda povijesno je vezana s ostalima nordijskima abecedama, švedskom i danskom, a sastoji se od 29 slova:

A a /a:/, B b /be:/, C c /se:/, D d /de:/, E e /e:/, F f /ef:/, G g /ge:/, H h /ho:/, I i /i:/, J j /je:/, K k /ko:/, L l /el:/, M m /em:/, N n /en:/, O o /o:/, P p /pe:/, Q q /ku:/, R r /er:/, S s /es:/, T t /te:/, U u /u:/, V v /ve:/, W w /dubelve:/, X x /eks/, Y y /i:/, Z /set:/, Æ æ /aaa:/, Ø ø /oe:/, Å å /o:/

* podatci djelomično preuzeti sa wikipedije, www.wikipedia.org